Cyberbullying

Što je Cyberbullying?

Elektroničko nasilje (engl. cyberbullying) je svaka komunikacijska aktivnost putem interneta (kroz uporabu e-mailova, web stranica, blogova), videa ili mobilnih telefona koja služi kako bi se neko dijete ponizilo, zadirkivalo, prijetilo mu se ili ga se teroriziralo na neki drugi način. Uvijek je cilj povrijediti, uznemiriti ili na bilo koji drugi način naštetiti djetetu, bilo u obliku tekstualnih ili video poruka, fotografija ili poziva ili neugodnih komentara. Može ga činiti jedna osoba ili grupa djece.

Kako prepoznati Cyberbullying?

• slanje anonimnih poruka mržnje
• poticanje grupne mržnje
• širenje nasilnih i uvredljivih komentara o vršnjaku
• kreiranje internetskih stranica (blogova) koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka
• slanje tuđih fotografija te traženje ostalih da ih procjenjuju po određenim karakteristikama
• otkrivanje osobnih informacija o drugima
• „provaljivanje“ u tuđe e-mail adrese
• slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima
• prijetnje smrću
• izlaganje dobi neprimjerenim sadržajima
• seksualno namamljivanje

Po čemu se elektroničko razlikuje od “normalnog” vršnjačkog nasilja?

Elektroničko nasilje razlikuje se od “normalnog” vršnjačkom nasilju po dostupnosti.Elektroničko nasilje može se dogoditi bilo kada bilo gdje.

Kako se osjeća osoba koja doživljava cyberbullying?

Kod cyberbullyinga je specifično to što često ne znamo tko je s druge strane interneta ili ekrana pa napadač ima veću anonimnost. Također, broj ljudi koji je uključen u nasilje i koji je vidio prijeteći sadržaj je nepoznat, a sadržaj je stalno dostupan na internetu. Zbog svega toga, ako doživljavaš cyberbullying, često možeš misliti da iz situacije nema izlaza.

Što možeš učiniti?

Prvi korak da nasilje na internetu prestane je da se o njemu kaže osobi od povjerenja. Ako si u tekstu prepoznao/la da se neka od uvredljivih ponašanja na internetu događaju tebi ili nekom koga poznaješ važno je potražiti pomoć, a mi ti nudimo nekoliko prijedloga što učiniti:

• Razgovaraj s odraslom osobu kojoj vjeruješ (roditelj, obitelj, susjedi, učitelji, profesori, psiholog…). Bitno je da smatraš da bi te ta osoba saslušala i razumjela.
• Sačuvaj sadržaj i ne odgovaraj na prijeteće poruke.
• Ako ti je teško započeti razgovor, možeš pokazati uvredljivi sadržaj ili u pismu napisati ono što ti se događa.
• Uvijek se možeš javiti Hrabrom telefonu pa ćemo zajedno pokušati doći do rješenja.

Odgovori na pitanja